Moj prijatelj Angelo Flaccavento upoznao me u Parizu s dizajnerom Adrianom Appiolazom. Adrian je objasnio kako je doživio poseban trenutak kada je vidio majicu Comme des Garçons koju je njegov prijatelj donio u Argentinu kada je on bio tinejdžer. To je pobudilo njegovu želju, ljubav i predanost modi. Kao i u slučaju svih kolekcionara u knjizi, bila sam oduševljena njegovim strpljenjem da čeka nešto što je istinski želio. Radi se o emocionalnoj povezanosti.

Znatan dio mojeg rada odnosi se na usmjeravanje dizajnera u pogledu onoga što je suvremeno, ali ima i element dugovječnosti. Za mene je bilo neizbježno da tako mora biti i s kućom. Gotovo je sve već pripadalo nekome ili je već bilo voljeno, od namještaja do podova. Pronalaženje stvari trajalo je dugo. Morate provesti trenutak s nečime kako biste zamijetili pobuđuje li vam osjećaje, a ako vam se za dva mjeseca i dalje sviđa, radi se o emocionalnoj povezanosti. Na isti način razmišljam o svojoj odjeći. Rad na knjizi inspirirao me da stvari kupujem kroz još dulje vrijeme nego prije.

Odrastala sam uz mentalitet svoje bake i majke koje su brinule o stvarima. Baka me upoznala s klasičnim dizajnom namještaja. Imam jednu od njezinih lampi koju sam naslijedila i pronašla sam isti model stola iz sredine stoljeća koji je ona imala u svojem domu. Vjerujem da dobro dizajnirani predmeti zadržavaju svoju vrijednost i da će zauvijek nositi priče sa sobom. Čak i kad kupujem nove stvari, razmišljam o tome da će ih Theu jednog dana naslijediti. Ne radi se o skupocjenim komadima, već o mentalitetu: ne bacati ih, već paziti na njih, održavati ih, proslijediti ih, dati im novi život.